Pre nego što kažemo nešto više o psihoterapijskim metodama koje nudi naša ordinacija, smatramo korisnim da damo kratko pojašnjenje šta je to psihoterapija uopšte.
Uobičajeno tumačenje jeste da je psihoterapija lečenje psihičkih problema kroz razgovor, odnosno rečima. U pojavnom to tako zaista izgleda. Medjutim, ono što leči u pshoterapiji su najmanje reči. One samo prenose mnogo dublje poruke koje psihoterapeut iklijent razmenjuju u svojoj medjusobnoj komunikaciji.
Najvažniji vid te razmene su ustvari emocije koje nastaju u tom jedinstvenom odnosu izmedju dvoje ljudi na istom zadatku, ali sa različitim ulogama. Koristeći empatiju (uosećavanje) kao alat, psihoterapeut dolazi do istinitog razumevanja onoga što se zbiva u klijentu, i onda mu to predočava na adekvatan način. „Adekvatno“ ovde podrazumeva prilagodjavanje klijentovom aktuelnom stanju i sposobnostima da tu poruku razume. To uključuje pravi izbor reči, ali i odgovarajuće neverbalne pratnje.
Prema tome, koliko god da su reči nezaobilazni deo psihoterapije, one su ipak sekundarne u odnosu na značaj autentičnosti same relacije terapeut – klijent. Zato ni naobrazovaniji, najnačitaniji, najrečitiji psihoterapeut ne može pomoći pacijentu ukoliko ne uspe da ostvari odnos poverenja sa njim. Iz istog razloga mi ohrabrujemo naše klinete da sami odaberu terapeuta, ali i da budu slobodni da traže promenu terapeuta ako sa njim nisu ostvarili dobar terapijski odnos.
Elem, suština psihoterapije jeste da klijent, uz pomoć terapeuta, dodje do razumevanja samog sebe, tj. uzroka ili izvora svojih problema. Time on uvidja i moguća rešenja, što takodje sa terapeutom dalje proradjuje.
Kako različite vrste životnih poteškoća zahtevaju različite metode psihoterapijskog rada, Epistema u svojoj ponudi ima više vidova individualnog i grupnog psihoterapijskog tretmana: Epistemološku terapiju (ET), REKBT ,Transakciona analiza(TA),porodičnu i bračnu terapiju, kao i savetovalište za mlade. Iako na psihoterapijske seanse uglavnom dolaze odrasli i mladi od 16 godina pa naviše, naši psiholozi i psihijatri osposobljeni su i za razgovore sa decom mlađom od 16 godina.

Epistemološka terapija

Epistemološka terapija je novi psihoterapijski pravac, a njen začetnik je prof. dr Milan Milić, osnivač Episteme. Fokus ovog pristupa, čiji naziv potiče od grčke reči episteme koja znači znanje, odnosno opravdano istinito verovanje, jeste otkrivanje istine – najpre o sebi, a zatim i o svetu koji nas okružuje. Cilj epistemološke terapije je da se osoba suoči sa neznanjem i pseudoznanjem, kao i sa negiranjem dostupnih istina, u koje veruje, a što epistemološka terapija prepoznaje kao osnovni razlog nastanka psihičkih problema. Lekoviti učinak ove terapije počiva na pretpostavci da razotkrivanje „laži” u kojima osoba živi, “oslobadja” njen psihički život, čime se ujedno rešavaju poteškoće u funkcionisanju. Samo otkrivanje i razumevanje istine, međutim, neće automatski poboljšati kvalitet našeg psihičkog života – ono što je neophodno jeste da osoba zaista počne da veruje u nju. Ovim se vraćamo na samo određenje epistemološke terapije i uviđamo da je zapravo reč o terapiji znanjem (opravdano istinito verovanje), čija efikasnost počiva na otkrivanju istina o sebi.

S obzirom da je otkrivanje istina o sebi dugotrajan proces, sam psihoterapijski rad je vrlo zahtevan – i za terapeuta i za klijenta. No, iako ovo ume da bude relativno dug put, epistemološkom terapijom je moguće napraviti veće pomake nego nekim drugim manje zahtevnim terapijama, i rešiti probleme na izvoru njihovog nastanka. Sa druge strane, epistemološka terapija je pristup koji se preporučuje i ljudima koji nemaju evidentne poteškoće u funkcionisanju, ali su svesni značaja rada na sopstvenom rastu i razvoju. Otkrivanje istina o sebi je praksa koja ima filozofsko poreklo, kao i izuzetan praktični značaj – ona odgovara na pitanja Šta mogu da znam?, Šta treba da činim?, Čemu mogu da se nadam? (Kant).

 

Racionalno-emocionalna kognitivno-bihejvioralna terapija (REKBT)

REKBT, skraćeno od Racionalno-emocionalna kognitivno-bihejvioralna terapija je psihoterapijski pristup koji podrazumeva aktivnu ulogu klijenta i terapeuta u postizanju određenog terapijskog cilja. Ovaj pravac oslanja se na nekoliko ključnih principa. To su:

  • Uverenja koja imamo o sebi, drugim ljudima i svetu koji nas okružuje naučena su tokom života, a onda kada su iracionalna i neutemeljena predstavljaju dominantan izvor patnje. Ova uverenja se mogu menjati tako da za ishod imaju fleksibilniji i otvoreniji pogled na život i svet, što dalje dovodi do pozitivnih promena u emocionalnom i ponašajnom aspektu funkcionisanja.
  • Naša uverenja su tesno povezana sa time kako se osećamo, odnosno ponašamo. Stoga događaji, sami za sebe, nemaju uticaja na naš unutrašnji svet, već od naših interpretacija tih događaja zavisi kakve će emocionalne posledice i promene u ponašanju određeni događaji doneti.
  • REKBT je usmeren na sada i ovde. Kao takav, on omogućava klijentima da otkriju svoja uverenja i procene njihovu utemeljenost i korisnost u datom trenutku.
  • Svako od nas je odgovoran za to kako se oseća i ponaša. Reakcije drugih ljudi i događaji sami po sebi ne oslobađaju nas odgovornosti za to kako se osećamo i ponašamo. Zato svaki pojedinac može da bira (i nauči) kako da se postavi spram onoga što mu se dešava.

REKBT se efikasno primenjuje kod različitih psihičkih problema i tegoba. Među njima su:

  • Anksiozni poremećaji (panični poremećaj/panični napadi, specifične fobije, opsesivno-kompulzivni poremećaj, socijalna anksioznost, generalizovani anksiozni poremećaj i slično)
  • Depresija
  • Hipohondrija
  • Ljubomora
  • Odlaganje (prokrastinacija)
  • Poremećaji ishrane (anoreksija i bulimija)
  • Poremećaji ličnosti
  • Poremećaji ponašanja kod dece i adolescenata
  • Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)
  • Prekid ljubavne veze ili razvod
  • Problemi u partnerskim i porodičnim odnosima
  • Seksualne disfunkcije
  • Upravljanje stresom

S obzirom na širok spektar psihičkih problema i tegoba koje pokriva, REKBT se efikasno koristi u radu sa pojedincima (adolescentima i odraslima), grupama i porodicama.

Transakciona analiza (TA)

Transakciona analiza (skraćeno TA) je psihoterapijski pravac, odnosno teorija ličnosti u kojoj se socijalne transakcije koriste kao okvir za ispitivanje ego stanja klijenta. Ego stanje predstavlja grupu međusobno povezanih misli, osećanja i ponašanja jedne osobe. U TA postoje tri takva stanja – roditelj, odrasli i dete.

  • Roditelj je ego stanje u kom osoba misli, oseća se i ponaša na način na koji su to činili njeni roditelji ili druge roditeljske figure. Ova forma oponašanja javlja se nesvesno.
  • Odrasli je ego stanje koje karakterišu misli, emocije i ponašanja u skladu sa aktuelnom situacijom, i oslanja se na kapacitete osobe kao odraslog ljudskog bića.
  • Dete je ego stanje koje preslikava misli, emocije i ponašanja usvojena u detinjstvu.

Transakciona analiza polazi od pretpostavke da svaka osoba u ranom detinjstvu kreira svoju životnu priču (skript). Tokom perioda odrastanja skript se može izmeniti. Kao odrasle osobe, ljudi se ne sećaju svog skripta, ali ga se dosledno drže. Kako bi skript ostao održiv čak i kada okolnosti ukazuju na njegovu neutemeljenost ili štetnost osoba ga može redefinisati, u cilju prilagođavanja stvarnosti sopstvenom skriptu, što dalje kreira pogodno tle za razvoj različitih psihičkih tegoba i problema.

TA polazi od bazične pretpostavke da svako ima pravo da postoji i da bude prihvaćen, da misli, oseća i dela slobodno, kao i da napravi korak napred u pravcu povećanja kvaliteta svog života, kroz promenu odnosa prema sebi i drugima. Istovremeno, Transakciono-analitički pristup oslanja se na ideju odgovornosti za sopstvena unutrašnja iskustva.

Transakciona analiza pomaže klijentu da otkrije način na koji je formirana njegova ličnost i to kakav odnos ima prema samom sebi, kao i prema drugim ljudima, uključujući i način na koji sa njima komunicira. Kao takva, Transakciona analiza je efikasna u individualnoj, grupnoj i terapiji parova, odnosno porodičnoj terapiji. Ona se koristi za tretman svih tipova psihičkih tegoba, od svakodnevnih problema sa kojima se svi sučavamo, pa sve do težih oblika psihičkih poremećaja.