ISTORIJA HIPNOTERAPIJE
Značaj hipnoze raste nakon Franca Mesmera i Džemsa Brejda, tvoraca savremenog modela hipnoze, iako kroz brojne dokaze postoje pretpostavke da tehnika dolazi iz drevnog Sumera. Tamo je hipnoza služila kao lek za tretiranje bolesti jer su Sumerani smatrali kako je stvarni kreator tegoba u većini slučajeva psihičke prirode. U Egiptu je okaraktreisana kao terapije kroz koju je pacijent bio izlečen na psihičkoj, a zatim i fizičkoj bazi. Nova vrsta hipnoze dolazi u Grčkoj gde je korišćena kao način proricanja budućnosti (divinacije) i kontakta s višom svesti, odnosno, bogovima. Dolaskom hršćanstva, pape i kraljevi su polaganjem ruku i direktnom sugestijom prema okupljenim gomilama doslovno hipnotisali mase, što su jedni koristili kao dokaz snage molitve pri čudesnim izlečenjima, a drugi kao pomoć pri vladanju.
Mesmer je svojim magnetima plasirao hipnozu u sve temelje društva, dok je Brejd uspeo hipnotisati osobe na klasičan način pa je ovu nauku nazvao prema grčkoj reči „hypnos“ koja označava san.
Emil Kue (autor knjige „Kako gospodariti sobom“) je zaključio da je svako sposoban izvršiti autohipnozu ili autosugestiju, čime je utro put za tvrdnje da je moć misli presudna za zdravlje. Iz tog razloga se smatra kako se s hipnozom može uticati na svaku osobu, ali isto tako puno toga zavisi od poverenju prema hipnoterapeutu, njegovoj sposobnosti, pa je nužno svakome pristupati individualno. Naravno, svako ima druge motive za odlazak na hipnozu, a najčešći su rešavanje strahova, fobija, kompleksa, problema, nezadovoljstvo ili zantiželja.
1950. godine, američko Udruženje lekara je konačno počelo da obraća pažnju na hipnozu, nakon što se jedan pacijent podvrgao operaciji odstranjivanja štitne žlezde. Ono što je bilo interesantno je se nije primennila anestezija već samo hipnoza. Od tog momenta, lekari su koristili hipnozu da bi umirili i opustili svoje pacijente i da bi im umanjili bolove prilikom terapija.
HIPNOZA-definicija, indikacije i kontraindikacije
Hipnoza je stanje ljudske svesti koja uključuje fokusiranu pažnju, aktiviranje podsvesti i poboljšan kapacitet za sugestiju. Termin se takođe može odnositi na umetnost, veštinu ili čin izazivanja hipnoze.
Hipnoterapija je kombinacija hipnoze i terapije koja koristi moć pozitivnih sugestija da naprave promene u podsvesti, pa tako i na misli, osećanja i ponašanja.
Hipnoza se obično indukuje procedurom poznatom kao hipnotička indukcija koja uključuje seriju preliminarnih uputstava i sugestija.
Hipnoza je prirodno stanje svesti. Svakodnevno više puta u toku dana ulazimo u hipnotičko stanje: kada čitamo dobru knjigu, igramo video-igrice ili vozimo auto-putem.
Ovo stanje se objašnjava električnom aktivnošću mozga. Postoje pet vrsta moždanih talasa koji se mogu registrovati elektroencefalografom (EEG) zavisno od moždane aktivnosti i stanja svesti:
 Gama talasi (36Hz – 65Hz) – stanje potpune fokusiranosti. U ovom stanju imamo punu koncentraciju i tada pružamo maksimum svojih intelektualnih kapaciteta.
 Beta talasi (13Hz – 35Hz) – stanje u kome smo kada obavljamo svesne radnje, dok smo budni i aktivni. Ovo stanje je većini odraslih ljudi dominantno tokom dana.
 Alfa talasi (8Hz – 12Hz) – stanje opuštenosti. Alfa stanje se obično postiže kada zatvorimo oči, kada meditiramo, maštamo, sanjarimo, sanjamo, pred utonuće u san, pre prirodnog buđenja.
 Teta talasi (4Hz – 7Hz) – dublje stanje opuštenosti (san). Ima slične prednosti kao alfa nivo, ali je teško da se fokusiramo na neku stvar dok smo u ovom stanju jer je pažnja rasuta. Takođe je teže da ostanemo svesni.
 Delta talasi (1Hz – 3Hz) – stanje dubokog sna i kome. Nije poznato (bar meni) da je neko svesno uspeo da postigne delta moždane talase.

Hipnoza predstavlja stanje kada naš mozak emituje alfa talase. Tada je naša podsvest „otvorena“ i podložna sugestiji. Mnogi strahuju da u toku sugestije hipnotizer može da utiče na osobu da uradi neku kriminalnu radnju ili da uradi nešto suprotno ubedjenju te osobe. Moram da naglasim da u stanju hipnoze osoba potpuno „drži sve pod kontrolom“ i može da prekine terapiju kad-god poželi, čak iako se moždana aktivnost smanji na nivo teta talasa. U toku terapije, osoba može da ima utisak da nije hipnotisana i da je potpuno svesna svega što se dogadja u toku seanse, ali jeste hipnotisana i podložna sugestijama. Drugi utisak je da spava u toku seanse jer se nalazi u teta stanju kada je podsvest potpuno otvorena za sugestije i kada je kritički um apsolutno isključen. Primer da i tada osoba čuje je majka koja i u snu čuje tiho meškoljenje svoje bebe.
Hipnoterapija se obično koristi kao pomoć psihoterapiji, kada usled opuštenog stanja koju donosi hipnoza omogućava ljudima da istražuju bolna i potisnuta osećanja i emocije ili sećanja koja su često skrivena od njihovih svesnih umova. Ova promena u svesti može često dovesti pacijente da drugačije doživljavaju stvari izvan hipnoze, kao što su kritika na poslu ili kući, stanje straha ili čak bol.
Rečeno je da je biti pod hipnozom omogućiti osobi da bude otvoreniji za sugestiju i diskusiju kada pacijent veruje hipnoterapeutu. Hipnoterapija se koristi za lečenje širokog spektra stanja ili neželjenog ponašanja, kao što su:
Fobije
Poremećaj sna
Anksioznost
Depresija
Post traumatski stresnog poremećaja
Tuga i gubitak voljenih
Prestanak pušenja
Gubitak težine…
Kontraindikacije za hipnoterapiju (kada se ne radi terapija): psihotična stanja, a raditi obazrivo sa osobama kod kojih je dijagnostikovana depresija i tek su krenuli sa medikamentoznom terapijom.
METODE KOJE SE KORISTE U HIPNOTERAPIJI
Hipnoterapija se obično koristi na jedan od dva načina: sugestivna terapija i analiza.
Sugestivna terapija oslanja se na sposobnost pacijenta da odgovori na sugestije od hipnoterapeuta dok je u transu stanju. Ova metoda se obično koristi za kontrolu ili zaustavljanje neželjenih ponašanja kao što su pušenje, kockanje, griženje noktiju ili previše jela. Takođe je pokazano da je naročito korisno u lečenju bolova ili povećanju primera pozitivnog ponašanja, kao što je samo-motivacija ili poverenje.
Ovaj metod hipnoterapije je najčešće koristan da hipnoterapeut otkrije psihološki koren problema ili simptoma, kao što je socijalna anksioznost, depresija ili traume u prošlosti. Ove vrste traume često su skrivene u nesvesnom sećanju i zaboravljene na svesnom nivou. Korišćenje hipnoterapije za analizu se pokazalo naročito efikasno u „kopanju“ podsvesti kako bi pokušali da pronađu potisnute uspomene ili ranu razvojnu traumu koja bi mogla dovesti do širokog spektra psiholoških stanja ili problematičnog ponašanja.
Metoda analize, koja se ponekad naziva regresiona terapija, je više istraživačka i odnosi se na otkrivanje korena problema, poremećaja ili simptoma. Hipnoterapeut će hipnotizirati pacijente stavljajući ih u opušteno stanje i istražujući događaje u prošlosti kako bi istražio podsvesno i nesvesno pamćenje osobe.
Ovaj metod hipnoze nije namenjen lečenju ili direktnoj promeni ponašanja pacijenta. Namerava se da locira uzrok i tretira ga psihoterapijom. U lakšim slučajevima sama regresiona terapija može da dovede do potpunog resetovanja(terapijska metoda Totalno resetovanje).
TOK HIPNOTERAPIJE
PRVA POSETA: razgovor o hipnoterapiji i razgovor o problemu zbog koga je osoba došla kod terapeuta. Razgovor o problemu je ustvari „kopanje“ po podsvesti i otkrivanje uzroka problema, uverenja, blokada. Kao i početka kreiranja skripte.
Skripta je sugestibilni tekst koji praktično pacijent sam piše. Znači, potpuno je prilagodjen pacijentu i sastoji se od teksata koji pacijent prepoznaje u svojoj podsvesti. Ovde bih se osvrnula na „masovne“ sugestije i afirmacije i zašto one ne funkcionišu. Svako od nas je individua, uzrok problema, iako je problem sličan(npr.nemogućnost nalaženja životnog partnera), je različit, i terapija nikada ali baš nikada nije ista, tj.skripta je uvek različita. A ako primenjujemo opšte afirmacije možemo da dovedemo do potiskivanja našeg problema još dublje, što uzrokuje gore simptome poremećaja ili stanja.
Lujza Hej je bila sjajna, njene afirmacije i knjige su obišle svet i postale motivacija za razvoj milionima ljudi. Ali Lujzine motivacije su samo za nju bile sjajne, ona je auto-hipnozom izlečila sebe od svih posledica traumatičnog detinjstva. Zato je veoma opasno koristiti opšte afirmacije, već je potrebno konsultovati se sa stručnom osobom i kreirati sopstvenu individualnu skriptu.
DRUGA POSETE: kratak razgovor o hipnoterapiji i onda se pristupa terapiji koja se sastoji od: indukcije, produbljivanja indukcije, sugestije, amnezije i budjenja.
Indukcija i produbljivanje indukcije su procesi uvodjenja u alfa stanje meditativnim metodama koje su takodje prilagodjene pacijentu.
Sugestije predstavljaju čitanje skripte koju je terapeut prethodno pripremio za pacijenta
Amnezija je obavezna jer se na taj način isključuje analitički um i njegovo kritičko delovanje. Amnezijom se ustvari sugestija utisne u podsvest i pusti da samostalno radi.
NAREDNE POSETE: zavise od sugestibilnosti osobe i težine problema. Najčešće se sprovodi 3-6 terapija, mada nije isključeno da i posle prvog tretmana osoba bude isceljena.

SVAKO MOŽE DA BUDE HIPNOTISAN, samo zavisi da li želi, i koliko veruje hipnoterapeutu.
I VEĆINA PROBLEMA MOŽE DA BUDE REŠENA HIPNOTERAPIJOM, samo zavisi da li pacijent STVARNO želi da bude izlečen.

Autor : Dr Veroslava Stanković